U matematici je dijeljenje s nulom nemoguće. Jedan od načina da shvatite zašto je to nemoguće jest razmotriti što se događa kada podijelite broj s drugim.
Dijeljenje zapravo nije ništa drugo do otmjeno oduzimanje. Na primjer, 10 podijeljeno s 2 isto je kao da počnete s 10 i kontinuirano oduzimate 2 onoliko puta koliko je potrebno da dođete do nule. U ovom slučaju, trebali biste kontinuirano oduzimati 2 pet puta.
10 – 2 = 8
8 – 2 = 6
6 – 2 = 4
4 – 2 = 2
2 – 2 = 0
Dakle, 10/2 = 5.
Ako biste to pokušali učiniti s 10 podijeljenim s 0, nikada ne biste nigdje stigli, jer je 10-0 10 cijeli dan. Sjedili biste tamo i oduzimali 0 dok vam kalkulator ne umre.
10 – 0 = 10
10 – 0 = 10
10 – 0 = 10
10 – 0 = 10
. . . Beskonačnost
Matematičari rezultat koji dobijete dijeljenjem bilo kojeg broja s nulom nazivaju nedefiniranim. Softver poput Excela jednostavno vam daje pogrešku kada pokušate podijeliti s nulom. U Excelu, kada broj podijelite s nulom, dobivate #DIV/0! pogreška.
To možete izbjeći tako da kažete Excelu da preskoči izračun ako vam je nazivnik nula. Slika ilustrira kako to učiniti omotavanjem operacije dijeljenja u Excelovu funkciju IF.
=IF(C4=0, 0, D4/C4)
Funkcija IF zahtijeva tri argumenta: uvjet; što učiniti ako je uvjet istinit; i što učiniti ako je uvjet lažan.
Argument uvjeta u ovom primjeru je proračun u C4 jednak nuli (C4=0). Argumenti uvjeta moraju biti strukturirani tako da vrate TRUE ili FALSE, a to obično znači da postoji operacija usporedbe (poput znaka jednakosti ili znaka većeg od).
Ako argument uvjeta vrati TRUE, drugi argument funkcije IF vraća se u ćeliju. Drugi argument je 0, što znači da jednostavno želite da se prikaže nula ako je broj proračuna u ćeliji C4 nula.
AKO argument uvjeta nije nula, treći argument stupa na snagu. U trećem argumentu kažete Excelu da izvrši izračun dijeljenja (D4/C4).
Dakle, ova formula u osnovi kaže da ako je C4 jednak 0, onda vratite 0, ili pak vratite rezultat D4/C4.