Gips se koristi u obliku praha za 3D ispis. Tehnologija koja se zove vezivanje prahom često se koristi s gipsom za izradu 3D ispisa. Tehnika vezivanja praha izumljena je na MIT-u 1993. godine. To je metoda aditivne proizvodnje (AM) koja radi tako da se prah skrući s vezivom. Ekskluzivna prava na ovu tehnologiju dobila je 1995. američka tvrtka Z Corporation, a 2012. su je preuzeli 3D sustavi koji su tvrtku preimenovali u ColorJet Printing.
Kao i kod svih tehnika 3D ispisa, 3D objekt mora biti unaprijed modeliran pomoću CAD softvera, kao što je Tinkercad. Model se zatim izvozi u softver za ispis, koji daje upute 3D pisaču što učiniti s 3D modelom.
Za korištenje praškastog veziva s gipsom potreban je 3D printer za vezivanje praha. Ovi pisači se sastoje od dva spremnika i platforme (kreveta) na kojoj pisač ispisuje predmet. Kada započne proces 3D ispisa, jedan od spremnika je prazan, dok drugi spremnik drži materijal za ispis u prahu (u ovom slučaju gips). 3D ispis tada započinje spuštanjem platforme na koju se valjkom za izravnavanje razvlači prvi sloj gipsanog praha. Gips se zatim skrutne vezivom i boji prema uputama koje su poslane na računalo. Platforma se spušta sve niže, stvarajući svaki put novi sloj praha, koji će se potom širiti i vezati vezivom. Sloj po sloj, 3D ispis se oblikuje na ovaj način.
Tinkercad vodič za materijale navodi da se gips također naziva pješčenjak, duga keramika ili višebojna keramika. To je krut i delikatan 3D tiskani materijal, izrađen od praha. Inače je prirodno bijela, ali se može dobiti i u bojama za 3D ispis. Obično 3D ispisuje na oko 10 slojeva po 1 mm, a ima minimalnu debljinu stijenke 2 mm. Ova slika prikazuje neke tipične 3D otiske od gipsa u vodiču za materijale za Tinkercad.
Tinkercad vodič za materijale za gips.
Možete preuzeti vodič za materijale za Tinkercad u PDF formatu.